Mala istorija šminkanja

By 08:29
Znam da znate da se na područiji današnjeg Egipta u starom veku razvila jedna od najnaprednijih civilizacija – toliko napredna da još predstavlja nepoznanicu za savremenog čoveka. O bogotoj civilizaciji koja nastaje oko 3200 g. pre n. e. ujedinjenjem Gornjeg i Donjeg Egipta, o spomenicima i kulturi, dinastijama, faraonima, pisaću nekom drugom prilikom.
Danas bih malo putovala u taj zagonetni Egipat, rovila po arheološkim nalazištima i pronalazila samo šminku i sve što je vezano za nju (ah, da – bilo bi idealno kad bih mogla da budem arheolog koji pronalazi samo ono što hoće). Danas ćemo malo da pričamo o nastanku šminke, o ulepšavanju, ženama, potrebi za dekorisanjem lica i tela.
Šminkali su se i žene i muškarci u tom Egiptu. Šminkali su se da bi se zaštitili od sunca, da bi se ulepšavali, iznosili stav ili pripadnost... Korisili su glinu – belu, zelenu, crvenu, mešavine olova i bakra, čađ, kanu...
Sastav ponekih preparata bio je veoma opasan, pa je i samo i šminkanje bilo.
Poznato je da je prelepa Kleopatra naglašavala obrve crnom bojom, bojila kapke plavim i zelenim tonovima. Takođe, šminkanje u stilu Horusovog oka ili Sunčevog oka (oivičeno oko iz koga teku dve stilizovane suze) imalo je, pored estetske i magične, zaštitničke moći, zbog jedne legende...
Današnja legenda meni zvuči stvarno – ne samo da su preteča upotrebe alajnera, neodoljivog crvenog karmina, već je Egipatska civilizacija snažan čuvar kozmetičkih i šminkovnih tajni. I verujem da bi mnoge kozmetičke kuće mnogo što šta dale za njihovo otkrivanje. Ali do tada, malo otkrivamo istoriju...
   Read More
pročitajte više

You Might Also Like

Leto, more, putovanja...

By 20:56
Nisam neki ljubitelj mora, a ni putovanja uopšte... Zna da mi bude naporno, prosto tako, takav osećaj i tačka. I ne bih o tome mnogo, na istoj sam relaciji sa ljudima koji kažu da vole putovanje - ne razumem ih. Toliko od mene, dame i gospode, naklon i ćao!
Ovo bi bilo razmišljanje jedne Marije, pre par godina. Od nedavno, ne interesuje me putovanja, da li idem negde sa nekim ili sama. Dakle, samo se spakujem (haljine, pasoš i pare)! Više ne razmišljam, samo idem. Kao muva bez glave, oću sve - i voz i avion, i kako hoćeš.
Dođem, upoznajem, saznajem, osećam, razmišljam. Vidim - onu hranu za dušu - gradove, ljude, mesta, predele, arhitekturu, umetnost... I probam sve moguće specijalitete od mesa i nemesa, i kojekave koktele i slatkiše sa dvostrukim, ma šta dvostrukim , trostrukim topingom. I brbljam i ne razumem, sporazumevam se rukama i viču na mene i smejem se.
I nastavljam da idem. Sad imam saučesnike u zločinu, Sašu, jednu A i jednog V. Planiramo da idemo negde i da: mašemo ljudima, jedemo krofne u obliku srca, da se kupamo (ja ću verovatno da kukam), puštamo zmajeve na divljim plažama ia vozimo se brodom.
Ne idem još. Još maštam, da raščistimo :)
   Read More
pročitajte više

You Might Also Like

Gingam stil: da li ste za jedan crveni karo

By 22:01
Mada se koristio i pre (dezen krpa, koje su bojene pre tkanja...), gingam ili kafanski karo počeo je da ima širu primenu u 20. veku. Dezen koji podrazumeva kombinaciju vertikalnih i horizontalnih linija – bela+neka druga boja, a daje veliku mogućnost kombinovanja. U popularnoj kulturi iskorak su napravile Brigitte Bardot, Judy Garland glumeći Dorothy Gale u Čarobnjaku iz Oza.
A ovde u Srbiji, potpunu stilizaciju dobili su stari dobri kafanski stolovi, ogrnuvši karo stolnjake. Na svo kockanje modnog sveta – tako mi pika i trefa, crveni karo uvek pobeđuje.
   Read More
pročitajte više

You Might Also Like

Nezaobilazni detalj za vrele letnje dane: priručnik za tajni govor lepeze

By 20:57
Kročićemo u stari Egipat još ovaj put. Kročićemo s lepezama, koje su na ovoj teritoriji predstavljale statusni simbol – gospodari su se hladili lepezama od palminog lista ili od nojevog perja. Lepeze se, kao ilustracije, nalaze i na starogrčkim vazama.
Na drugoj strani sveta u Kini, lepeze su bile prava mala umetnička dela. Predstavljale su spoj slikarstva, kaligrafije i poezije. Ovakav način rada na lepezama zabeležen je 33. godine p.n.e.
Japan je veoma zaslužan za pojavu lepeza na sklapanje i to u 11. veku. Rebra su najčešće pravljena od drveta, a često su ukrašavane zlatom i dijamantima. Danas, glumci u japanskim pozorištima koriste lepeze kako bi gestovima i pokretima iskazali emocije.
U Evropu ovaj modni detalj dolazi sa Istoka, krajem 15. i 16. veka i bio je deo damske toalete, naročito u Italiji i Španiji. Lepezu su pravljene od perja – fazana, petla, pauna, ždrala, sokola, jastrebovog i orlovog repa...
I tek početkom 20. veke lepeza postaje nezaobilazni detalj svake dame a zadražale su to mesto i dan danas...
I još ovo: U Londonu 1797. god. objavljen je priručnik za dame u kome se objašnjava tajni govor lepeza, kada se određenim kretnjama slala poruka partneru o privlačenju ili odbijanju (otvorena lepeza – čekaj me, zatvorena lepeza ispred desnog oka – kada te mogu videti, brzo i čujno zatvaranje lepeze – sastanak je nemoguć, lepeza priljubljena uz grudi – volim te...).
   Read More
pročitajte više

You Might Also Like

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...